Ovdje su navedene glavne preporuke panela eksperata za “Prvi internacionalni konsenzus o dijagnostici i liječenju fibromuskularne displazije”:

1. FMD lezije bi trebalo klasificirati prema angiografskom izgledu kao multifokalne (“niz perlica”) ili fokalne (jedna ili više izoliranih stenoza).
2. Trenutno ne postoje genetski testovi koji su specifični za FMD i nema opravdanja za genetsko testiranje pacijenata s FMD u ovom trenutku. U iščekivanju budućih genetskih metoda, rodbina pacijenta s FMD bi trebala učiniti klinički pregled i radiološku slikovnu dijagnostiku potencijalno zahvaćenih arterija tek kad se pojave simptomi ili znakovi FMD.
3. Dijagnoza FMD zahtijeva metode slikovnog prikaza.

Ako se sumnja na FMD bubrežne arterije, prva linija dijagnostike je CTA, ili ako je kontraindicirana, onda MRA. Color Doppler ultrazvuk je dijagnostički alat rezerviran za centre s dobrim iskustvom u FMD dijagnostici.

CTA ili MRA su također preferirane pretrage za dijagnostiku cerebrovaskularne FMD (karotidne/verterbralne aa.). Važno je napomenuti da Color Doppler ultrazvuk ne dopušta prikaz distalnog dijela karotidne a. (što je česta lokacija FMD lezije na karotidnoj a.) niti vertebralnih i intrakranijalnih aa.

4. Bez obzira na inicijalnu lokaciju/e FMD lezije, svi pacijenti s FMD bi trebali biti podvrgnuti jednokratnoj procjeni za postojanje intrakranijalne aneurizme bilo pomoću CTA ili MRA.

5. Bez obzira na inicijalno mjesto FMD lezije, svi pacijenti s FMD bi trebali biti podvrgnuti jednokratnom prikazu svih arterija od mozga do zdjelice, pomoću CTA ili MRA kako bi se identificirale druge moguće lokacije FMD, kao i prikazale eventualne aneurizme i disekcije.

6. U odsutnosti kontraindikacija, antitrombocitna terapija (npr. acetilsalicilna kiselina 75-100 mg dnevno) je razumna odluka u pacijenata s FMD kako bi se spriječile trombotske i tromboembolijske komplikacije (komplikacije od ugrušaka). Kod propisivanja acetilsalicilne kiseline bi naravno trebalo uzeti u obzir i pacijentovu povijest bolesti i profil rizika.

7. Svi pacijenti koji su preboljeli spontanu disekciju koronarne arterije bi trebali biti podvrgnuti jednokratnom snimanju svih arterija od mozga do zdjelice, obično s CTA ili MRA, kako bi se identificirale FMD lezije i druge art. abnormalnosti.

8. Pacijenti s FMD bi trebali biti praćeni barem jednom godišnje, po mogućnosti u specijaliziranom centru. Praćenje uključuje klinički pregled, procjenu bubrežne funkcije (krvne pretrage, u slučaju bubrežne FMD) i metode slikovnog prikaza. Vrijeme i vrstu metode slikovnog prikaza bi trebalo procijeniti za svakog pacijenata individualno ovisno o težini bolesti.